Roditelji često razmišljaju: Kada je pravo vreme da dete krene u vrtić? Da li treba da ide u vrtić ako ima ko da ga čuva? Koje dobiti dete ima od polaska u vrtić? Da li dete treba da se odvaja od roditelja dok je malo?

Postoji dosta razloga zbog kojih je važno da dete ide u vrtić. Neki od tih razloga se tiču detetovog razvoja i napretka dok neki proističu iz porodice i šire socijlne sredine, u ovom slučaju predškolske ustanove.

 

SOCIJALIZACIJA

Socijalizacija je najčešći ali i jedan od najvažnijih razloga zašto dete treba upisti u vrtić. Prvi korak, prilikom socijalizacije, dete čini u svojoj porodici. Kako dete raste i razvija se, tako polako počinje i da upoznaje svet koji ga okružuje. Kroz interakciju sa okolinom i ljudima koje upoznaje dete oblikuje svoju ličnost, otkriva svoje potencijale i jača svoje sposobnosti. Vrtić igra jaku važnu ulogu u tom procesu jer dete kroz svakodnevne aktivnosti, saradnju sa vaspitačima i decom uspostavlja nove navike, odnose, usvaja društveno prihvaćene vrednosti i pravila ponašanja i što je najvažnije, uči kako da se prilagodi i samostalno funkcioniše u svetu koji ga okružuje.

 

SAMOSTALNOST

Tokom boravka u vrtiću deca uče nove pesmice, priče, uče o biljkama, životinjama, o planeti Zemlji. Uče kako pravilno da drže olovku, sami jedu, gledaju na sat, razlikuju godišnja doba, sami da se oblače i svlače… Kroz svaku aktivnost koju rade sa vaspitačem podstiče se razvoj nekog aspekta dečije ličnosti ili osnažuje već neka usvojena veština. Deca su vrlo radoznala i željna novih saznanja i kada im se pruži prilika, vole da probaju da vide da li nešto mogu sama i trude se da pokažu šta umeju. Deca budu vrlo ponosna kada nauče nešto i jedva čekaju da podele to sa drugima. Iako su nešto savladali, da se na primer obuju sami, dešava se da kod kuće traže i dobiju nepotrebnu pomoć dok u vrtiću će pre reći da će to sami uraditi čak i kada zaista ne mogu. Korz svakodnevne aktivnosti i interakciju dosta se radi na socio-emocionalnom aspektu razvoja koji je jedan od najvažnijih za dalji napredak deteta.

 

VRŠNJAČKA GRUPA

Vršnjaci igraju vrlo važnu ulogu u razvoju deteta. U početku dete je više usmereno na odrasle, ali kako odrasta sve više svoju pažnju preusmerava na vršnjake i uči od njih, ugleda se na njih pa čak i upoređuje sa njima. Često se smatra da je dovoljno da dete ode u parkić ili igraonicu gde će biti okruženo decom. U parku dete stiče određeno iskustvo i veština, ali glavni akcenat je na grupi i onome što taj pojam pruža. U početnom stadijumu socijalizacije, prijateljstva i igra su jednosmerni dok kako dete odrasta sve više se okreće vršnjacima i stvara uzajamne odnose koju mogu prerasti u prijateljstva do kraja života. U vrtiću deca provode dosta vremena i zajedno prolaze kroz neke iste rituale, aktivnosti što im omogućava da vide da ne reaguju svi isto u nekoj situaciji, da nije stvarnost ista za sve i to im vremenom omogućava da nauče da odlože svoje potrebe, da uzimaju tuđu tačku gledišta i samim tim se decentrišu. Deca kroz više ili manje prihvatljive pokušaje, savladavaju pravila koja im omogućavaju zajedničko funkcionisanje i na taj način se stvara osećaj pripadnosti grupi koji je važan za dalje usavršavanje sopstvenih veština.

 

KONTINUITET I DOSLEDNOST

Kontinuitet i doslednost su vrlo važne reči za vaspitanje i obrazovanje deteta. Da bi nešto usvojili potrebno je iznova i iznova raditi na tome dok nismo sigurni da smo to savladali. Deca na dnevnom nivou primaju jako puno informacija, u njima se dešavaju razvojne promene, shvataju neke odnose, uče nove stvari, barataju novim veštinama i jako su željni da se oprobaju u svemu tome pa nekada i testiraju svoje a i granice odraslih.  U vrtiću deca mnogo brže i mnogo lakše usvajaju i pridržavaju se pravila. Kroz ponavljanje, redovno dolaženje, kontinuitet rada  vidljiv je i napredak deteta.

Ovaj razlog je važan i za roditelja u pogledu vrtića jer vrtić pruža kontinuiranu brigu, vaspitanje i obrazovanje njegovom detetu tokom kalendarske godine i može biti siguran da može ostaviti svoje najveće blago na bezbedno mesto gde se mašta, igra, voli i uči.

 

PROGRAM I METODE RADA

Vrtiću su akreditovane ustanove koje su u obavezi da rade po odobrenom i prihvaćenom programu od strane Ministarstva. Deca su uglavnom podeljena po uzrastu ali se mogu i formirati mešovite grupe. Plan i program rada se prilagođava uzrastu deteta. Tokom boravka, kontinuirano se prati napredovanje, razvoj ali i interesovanje deteta. Prilikom rada sa decom, vaspitači i stručno osoblje vode računa o ovim stavkama. Postoje različite metode rada i svaki vrtić istakne ako radi po nekoj određenoj metodi, NTC, Montesori…

 

STRUČNO OSOBLJE

U vrtićima rade osobe koje imaju adekvatno obrazovanje i najčešće su više ili visoke stručne spreme. Za osobe koje rade u obrazovanju, školovanje se ne završava dobijanjem diplome u ruci već je potrebno konstantno se stručno usavršavati. Vaspitači i stručni saradnici pohađaju različite seminare, naučne skupove, radionice putem kojih se ne samo profeionalno već i lično usavršavaju. Pored toga oni su i istraživači poput malih drugara sa kojima rade i stalno čitaju literaturu, novosti, gledaju nove tehnike i metode rade…

 

OPREMLJENOST PREDŠKOLSKE USTANOVE

Svaki vrtić je opremljen različitim edukativnim materijalima koji su prilagođeni uzrastu deteta. Nije od presudnog značaja vrednost, količina i starost materijala koliko njihova primenljivost. Takođe, od velikog značaja su didaktički materijali koje vaspitači prave zajedno sa mališanima.

 

POŠTOVANJE PRIVATNOSTI

Privatnost porodice a posebno dece je veoma bitna stvar u svakom vrtiću o kojoj se dosta vodi računa. Bezbednost deteta u svakom pogledu je na prvom mestu i vrtiću se na različite načine trude da to omoguće.

 

RODITELJI

I roditelji mogu biti odličan razlog za polazak deteta u vrtić. Kada prođe period adaptacije, roditelji mogu odahnuti i malo se posvetiti sebi ili partneru ili samo zastati na kratko i ne raditi sve u žurbi i trku. Polazak u vrtić je pozitivna stvar za celu porodicu!